Sokrat je vazio za mudraca.
Jednog ga dana potrazi neki covjek i rece:
-Znas li sto sam sve cuo o tvome prijatelju?
-Trenutak, odgovori Sokrat. Prije nego mi ispricas volio bih da prodes jedan brzi test: jesi li to sto mi zelis reci prosijao kroz tri sita?
-Tri sita?
-Da, odgovori Sokrat. Prije nego ispricas neke stvari o drugome, dobro je da uzmes malo vremena i prosijes ono sto zelis reci. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito Istine. Jesi li provjerio da je istinito ono sto mi zelis ispricati?
-Ne, pa i nisam. Nisam vidio samo sam cuo kako pricaju.
-Dobro! Ne znas dakle je li to istina. Probajmo iznova: pokusajmo prosijati drugacije, sada cemo uzeti sito Dobrote. Ono sto mi zelis ispricati o prijatelju, je li nesto dobro?
-Ne, bas suprotno! Cuo sam kako se tvoj prijatelj lose ponio.
-Dakle, nastavi Sokrat, zelis mi ispricati lose stvari o prijatelju a nisi siguran jesu li istinite. To i nije bas ohrabrujuce! Jos uvijek mozes proci test, jer je ostalo jos sito Koristi. Je li korisno da mi ispricas sve sto je moj prijatelj napravio?
-Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.
-Dakle, zakljuci Sokrat, ono sto si mi htio ispricati nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zasto bi mi pricao. Ne zelim nista znati od onoga sto si mi htio ispricati, i tebi ce biti bolje da sve to zaboravis.
"Medju prijateljima treba voljeti ne samo one, koje zaloste vase nesrece, nego i one koje nam ne zavide na sreci"





Ovo je napisao Andz Roonez, covjek koji je imao poseban dar: znao je reci vrlo mnogo s vrlo malo rijeci...
Naucio sam...
Najbolji skolski sat je sjediti na podu ispred nogu starije osobe.
Naucio sam...
Kada si zaljubljen, to se vidi.
Naucio sam...
Kada mi samo jedna osoba kaze "uljepsao si mi dan"... onda je moj dan nesto sasvim drugo.
Naucio sam...
Da je najmirniji osjecaj na svijetu, kada ti dijete zaspi u narucju.
Naucio sam...
Da je biti ljubazan vaznije nego biti u pravu.
Naucio sam...
Da nikada ne smijes reci ne poklonu od deteta.
Naucio sam...
Da uvijek mozes za nekoga moliti, kad nema snage da si moze pomoci na drugi nacin.
Naucio sam...
Da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti zivot zahtijeva od tebe,uvijek potreban prijatelj s kojim se mozes glupirati.
Naucio sam...
Da je ponekad sve sto neko treba, necija ruka za drzanje i srce za
razumijevanje.
Naucio sam...
Da su najjednostavnije setnje u ljetnim vecerima s mojim ocem, dok sam bio dijete, ucinile za mene cudo kada sam odrastao.
Naucio sam...
Da je zivot kao rola toaletnog papira, sto je blize kraju brze ide.
Naucio sam...
Da trebamo biti zahvalni sto nam Bog ne daje uvijek ono sto trazimo. Da se novcem ne mogu kupiti cast i stalez.
Naucio sam...
Da mali svakodnevni dogadjaji cine zivot spektakularnim.
Naucio sam...
Da je ispod svacijeg tvrdog oklopa neko ko zeli biti cijenjen i voljen.
Naucio sam...
Bog nije sve ucinio u jednom danu. Zasto ja mislim da mogu?
Naucio sam...
Da cinjenice, ako ih ignoriram ili izbjegavam, ne mjenjam.
Naucio sam...
Kada planiras osvetiti se nekome, time samo dozvoljavas sebi da te ta osoba nastavi vrijedati.
Naucio sam...
Da ljubav, a ne vrijeme, lijeci sve rane.
Naucio sam...
Najlaksi nacin da kao osoba rastem, je da se okruzim ljudima koji su pametniji od mene.
Naucio sam...
Da svako koga sretnes, zasluzuje da ga pozdravis s osmjehom.
Naucio sam...
Da nitko nije perfektan, dok se ne zaljubis u njega.
Naucio sam...
Da je zivot tvrd i zahtjevan, ali da sam ja zilaviji i izdrzljiviji.
Naucio sam...
Da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko ce se uvijek posluziti onima koje ti propustis.
Naucio sam...
Kada se naucis zivjeti u luci gorcine, sreca ce se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naucio sam...
Da bih volio da sam svom ocu, prije nego sto je umro, jos jednom rekao da ga volim.
Naucio sam...
Da treba razdavati rijeci koje su njezne i mekane, jer ces ih sutra mozda morati pojesti.
Naucio sam...
Da je osmjeh jedan jeftin nacin da popravis svoj izgled.
Naucio sam...
Da ne mogu odabrati kako se osjecam, ali da mogu odabrati sto cu napraviti u vezi toga.
Naucio sam...
Da si, jednom kad ti novorodjeno unuce uhvati mali prst svojom sacicom, zarobljen dozivotno.
Naucio sam...
Da svi zele zivjeti na planini, ali da se sva sreca i rast dogadaju dok se uspinjes.
Naucio sam..
Da je dobro davati savjet samo u dva slucaja: kada ga netko trazi ili kada je pitanje zivota i smrti.
Naucio sam...
Sto imam manje vremena, vise stvari mogu napraviti.
Naucio sam...
Ujed psa nece proci ako psa ubijes.




Jednom davno, sva ljudska osecanja i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji.
Kada je Dosada zevnula treci put, Ludost je, uvek tako luda, predložila:
»Hajde da se igramo zmurke!
Ko se najbolje sakrije, pobednik je medu osecanjima.»
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši da precuti zapitala.:
«Zmurke? Kakva je to igra?»
«To je jedna igra» -zapocela je da objašnjava Ludost, «u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronadem, taj je pobednik.»
Entuzijazam je zaplesao, sledilo ga je Oduševljenje. Sreca je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesovalo.
Ali nisu svi hteli da se igraju.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvek, na kraju, svi pronaðu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo što on nije bio taj koji se setio da predloži igru. Oprez nije hteo da rizikuje.
«Jedan,dva,tri...» Pocela je da broji Ludost.
Prva se sakrila Lenjost koja se, kao uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vera se popela na nebo, Zavist se sakrila u senci Uspeha koji se uz muku popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost nikako nije mogla da odluci gde da se sakrije, jer joj se svako mesto cinilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Lepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vetra. Sebicnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!
Laž se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a Požuda i Strast u krateru vulkana. Zaborav je zaboravio da se sakrije,ali to nije važno…
Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav još nije pronašla skrovište, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavši ružicnjak,uskocila je,prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
«Milion!»-zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronašla Lenjost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je zacula Veru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu našla Zavist, i naravno, i Uspeh, a Sebicnost nije trebala ni da se traži, sama je izletela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pcelinjom košnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla Lepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše, jer ona nije mogla da se odluci za skrovište, pa je ostala da sedi na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talenat u zlatnom klasju žita, Teskobu u izgoreloj travi, Laž na kraju duge (laže,bila je na dnu okeana), a Zaborav je zaboravio da su se uopšte igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigde da pronade. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kad se vec razbesnila, ugledala je ružicnjak. Zaša je medu ruže, uzela suvu granu, i besna i iznemogla, pocela je da udara po prekrasnim ružinim pupoljcima.
Odjednom se zacu bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je Ljubavi oci.
Ludost nije znala šta da ucini.
Pronašla je Pobedu, osecaj nad osecanjima, ali Ljubav je postala slepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na kraju je odlucila da zauvek ostane uz Ljubav i pomaže joj.
Tako je Ljubav postala pobednik nad osecanjima, ali je ostala slepa, a Ludost je prati gde god da ide...




Stvori Bog magarca i rece mu: Biti ceš magarac, raditi ceš od zore do mraka, teglit ceš na svojim ledima sve sto ti stave i živet ceš 30 godina. Magarac odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali..... 30 godina je previše, zar ne bi bilo bolje 10? Usliši Gospodin magarca i nacini ga takvim.
Zatim stvori Bog psa i rece mu: Biti ceš pas, cuvat ceš kucu covekovu, jest ceš sto ti stave i živet ceš 25 godina. Pas odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 25 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 10? I usliši Gospodin psa i ucini ga takvim. Onda stvori Bog majmuna i rece mu: Bit ceš majmun, skakat ceš sa stabla na stablo i ciniti majmunarije za zabavu okoline svoje i živet ceš 15 godina. Majmun odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 15 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 5? I usliši Gospodin majmuna i nacini ga takvim.
Konacno stvori Bog coveka i rece mu: Biti ceš covjek, najinteligentnije stvorenje na zemlji, gospodarit ceš svetom i svime u njemu (osim ženom - to ti nikada nece uspeti) i živet ceš 30 godina. Covjek odgovori: Hvala ti i neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali...30 godina je premalo, zar mi ne bi mogao dati 20 godina sto nece magarac, 15 sto ih odbije pas i 10 sto ne htede majmun? I usliši Gospodin coveka i nacini ga takvim. I tako covek živi 30 godina kao covek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac, radeci od zore do mraka i tegleci na svojim ledima teret . Potom ode u penziju i živi 15 godina poput psa, cuvajuci kucu i jeduci sto mu daju. I na kraju, živi još 10 godina kao majmun, skakajuci od stana do stana svoje dece i kreveljeci se da zabavi unuke.